Uvod: Raznobojni Svijet

Da li ste ikada pomislili kako bi bilo živjeti u svijetu bez boja? Oslobodite se iskustva, zaboravite sve što ste naučili i upotrijebite svoju maštu. Pokušajte zamisliti svoje tijelo, ljude oko vas, mora, nebo, drveće, cvijeće, ukratko, zamislite sve u crnom. Zamislite da nema boja oko vas. Pomislite kako biste se osjećali da su ljudi, mačke, psi, ptice, leptirovi i voće bez ikakve boje. Ne biste željeli živjeti u takvom svijetu, zar ne?

Većina ljudi možda nije nikad pomislila u kakvom raznobojnom, živopisnom svijetu živi ili se zapitala kako to da na Zemlji postoji tolika raznolikost boja. Možda im nikad nije palo na pamet to kakav bi bio svijet bez boja. To je zato jer je svako ko vidi rođen u svijetu punom boja. Pa ipak, model crno-bijelog, neobojenog svijeta nije nemoguć. Naprotiv, živjeti u blistavom, raznobojnom svijetu zaista je nevjerovatno. (U poglavljima koja slijede detaljno ćemo raspraviti zašto je postojanje ovako živopisnog svijeta tako zapanjujuće)

Mi uvijek vidimo svijet pun boja.

Kada usporedimo gornju sliku s donjom, bolje ćemo razumjeti kako je lijepo što vidimo svijet pun boja. Boje su jedna od najvećih blagodati koji je Allah, dž.š., podario ljudima na svijetu.

Svijet bez boja obično bismo zamislili kao crno-bijel i s nijansama sive. Međutim, crno-bijela i nijanse sive također su boje. Uzimajući ovo u obzir, teško je zamisliti odsustvo bilo koje boje. Čak i ako bismo pokušali opisati bezbojnost, uvijek ćemo osjetiti potrebu da spomenemo boju. Izjavama tipa: “Bilo je bezbojno, potpuni mrak”; “Nestalo je boje na njenom licu, skroz je poblijedjela” ljudi pokušavaju opisati bezbojnost. Ustvari, ne radi se o opisima svijeta bez boja, nego o svijetu koji je crno-bijel.

Pokušajte, makar na sekundu, zamisliti da odjednom sve izgubi svoju boju. U takvoj situaciji sve bi se izmješalo i postalo bi nemoguće razlikovati jedan objekt od drugog. Naprimjer, postalo bi nemoguće da vidimo narandžu, jagode ili raznobojno cvijeće na drvenoj smeđoj tabli; niti bi narandža bila narandžasta niti bi tabla bila smeđa niti bi jagode bile crvene. Za čovjeka bi, čak i kratko vrijeme, bilo prilično neprijatno živjeti u tako bezbojnom svijetu koji je teško i opisati.

Boja ima presudnu ulogu u komunikaciji s vanjskim svijetom, u pravilnom funkcionisanju njegove memorije i zadovoljavanju zahtjeva njegovog mozga u funkcijama učenja. To je zbog toga što čovjek samo kroz pojave i boju može razviti odgovarajuće veze između događaja i mjesta, ljudi i stvari. Samo čuti ili dodirnuti nešto ili nekoga jeste nedovoljno da bi se definisao objekat. Za ljude vanjski svijet znači nešto samo kao cjelina s bojama.

Identifikacija predmeta i našeg okruženja nije jedina blagodat raznovrsnosti boja. Savršena harmonija boja prirode čini našoj duši veće zadovoljstvo. Da bi vidio i imao užitak svakog detalja ove harmonije, čovjeku su date oči koje su u tu svrhu posebno dizajnirane. U svijetu obojenih bića ljudske su oči najfunkcionalnije i mogu razlikovati i najmanje detalje i milione nijansi boja.1 Jasno je da je vizualna aparatura tako posebno usavršena da vidi svijet pun boja.

Jedino biće koje može shvatiti postojanje takvog reda univerzuma jeste samo čovjek jer on ima moć da razmišlja i procjenjuje. U svjetlu navedenog, zaključujemo slijedeće:

svaki detalj, model i boja na Zemlji i nebesima stvoreni su za ljude da spoznaju i cijene red koji se odražava i na njih. Boje u prirodi stvorene su tako da privuku ljudsku dušu. I u živom i u neživom svijetu savršena harmonija vlada među bojama. Ovakve okolnosti nesumnjivo nas navode na pitanja kao što su:

šta čini Zemlju tako raznobojnom?; Kako su se boje koje naš svijet čine tako izvanredno lijepim našle u njemu?; Ko je projektovao takvu različitost boja i harmoniju među njima?;

Da li je moguće da je sve što postoji nastalo besciljnim lancem slučajnosti?

Takvu apsurdnost, naravno, niko ne može tvrditi. Nekontrolisane slučajnosti nisu u stanju stvoriti bilo šta, a kamoli milijarde boja. Dovoljno je pogledati krila leptira ili raznobojno cvijeće bilo koje vrste. Svako od njih izgleda kao čudo umjetnosti. Nerazborito je pripisati ih procesima kojih nismo svjesni.

Bolje ćemo razumjeti o čemu se radi ako uzmemo sebi primjer. Kada neko vidi sliku na kojoj su naslikani drvo ili cvijeće u prirodi, neće tvrditi niti će misliti da su harmonija boja, organizirani uzorci i besprijekoran dizajn nastali slučajno. Ako se neko pojavi i kaže: “Vjetar je prevrnuo kante boje, izmiješao ih kišom itd, i nakon dužeg vremena ova prelijepa boja se formirala”, jasno je da ga niko ne bi shvatio ozbiljno. Imamo veoma zanimljivu situaciju . Iako niko ne bi pokušao iznijeti ovako nerazumnu tvrdnju, neki će ljudi ipak smatrati da su ovaj savršeni kolorit i simetrija u prirodi došli kao rezultat nesvjesnih procesa. Evolucionisti ipak postavljaju teze kojima bi djelovanjem slučajnosti objasnili ovu tematiku i zato preduzimaju različita istraživanja. Oni čak ne oklijevaju posegnuti za neosnovanim tvrdnjama

Ovo je očita sljepoća s kojom se teško pomiriti. Ipak, onaj ko pobjegne od svoje sljepoće, vježbajući svoju moć razmišljanja, shvatit će da živi u krajnje čudesnom okruženju na Zemlji. U potpunosti će shvatiti da takvo okruženje s najpogodnijim uslovima za opstanak čovječanstva ne može biti rezultat slučaja.

Samo kao čovjek koji razmišlja, priznajući da slika u koju gleda ima svoga slikara, razumjet će da ovaj raznobojni, skladni i izuzetno slikovit svijet oko njega također ima svoga Stvoritelja.

Ovaj Stvoritelj jeste Allah dž.š., Onaj Koji nema sudruga u stvaranju, Onaj Koji sve stvara u skladu i Onaj Koji nas je smjestio u svijet obilja s bezbroj prekrasnih stvari ukrašenih milionima boja. Allah, dž.š., stvorio je sve u savršenom skladu. U Kur’anu nam govori o jedinstvenosti Svoga umijeća u stvaranju:

Onaj Koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio- ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovno pogledaj vidiš li kakav nedostatak, zatim ponovo pogledaj vidiš li kakav nedostatak, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran. (El-Mulk, 3-4)

Intelligent Design - in Other Words, Creation

In Order to Create, Allah Has No Need to Plan .It's important to properly understand the word "design." If Allah has created a flawless design that does not mean that He first conceived a plan and then followed it. Allah, the Lord of the Earth and the heavens, needs no "designs" in order to bring anything into existence. Allah is exalted above all such deficiencies. Both His planning and His creation take place at the same instant. Whenever Allah wills a thing to come about, it is enough for Him just to say, "Be!" As verses of the Qur'an tell us: His command when He desires a thing is just to say to it, "Be!" and it is. (Surah Ya Sin: 82) [Allah is] the Originator of the heavens and Earth. When He decides on something, He just says to it, "Be!" and it is. (Surat al-Baqara: 117)

Bilješke

1. Bilim ve Teknik Dergisi (Journal of Science and Technics), March 1985, p.23

Šta Je Boja? Kako Je Nastala?

Neki detalji imaju važno mjesto u mislima ljudi i nikad se ne mijenjaju. Počnimo s nečim s čime smo svi upoznati, počnimo s drvećem. Njegova je boja najčešće ili zelena ili su to nijanse zelene. Poznato je da na jesen lišće mijenja boju. Slično, boja neba je ili plava ili su, kada je oblačno, to nijanse sive ili nijanse žute i crvene, kada sunce izlazi i zalazi. Boja se voća nikada ne mijenja: bogate i raznovrsne boje kajsije i trešnje određene su i uvijek ih prepoznajemo. Svako živo biće postavljeno ispod svjetla ima boju. Pažljivo pogledajte stvari oko vas. Šta vidite? Sto, stolice, kroz prozor vidite drveće, nebo, zidove vaše kuće, lica oko vas, voće koje jedete, knjigu koju trenutno čitate… Svaka od njih ima boju po kojoj se razlikuje. Jeste li se ikada zapitali kako su se sve te boje formirale i poredale?

Ispitajmo šta nam je obično potrebno kako bismo formirali boje koje su bitne za život..( Kasnije ćemo ovo razmotriti detaljnije). Za formiranje samo jedne boje, recimo crvene ili zelene, postoji određeni redoslijed za svaki proces koji zauzima važno mjesto.

Važnost boja u ljudskom životu neosporna je jer svaki objekt dobija značenja sa svim svojim bojama. Zamislite da nijedna od boja koju vidite (uključujući crnu i bijelu) ne ostane na fotografiji. Zaista, ne biste bili u stanju da vidite ijedan objekat na fotografiji. Za formiranje samo jedne od mnoštva boja na slici poprilično mnogo činilaca mora biti ispunjeno u isto vrijeme. Allah, dž.š., učinio je da formiranje boja zavisi od postojanja veoma detaljnog sistema.

1. Prvi uvjet za tvorbu boje jeste svjetlo. Prema tome, korisno je ispitati osobine svjetla koje dolazi sa Sunca. Da bismo dobili boju, sunčeva svjetlost koja dolazi do Zemlje mora imati određenu valnu dužinu. Omjer ove svjetlosti, zvane “vidljiva svjetlost” prema drugim svjetlosnim zrakama sa Sunca iznosi jedan naprema 1025. Teško je povjerovati da je ovako mali omjer svjetlosnih zraka koje dolaze sa Sunca na Zemlju nepohodan za nastajanje boja.

2. Ustvari, većina sunčevih zraka koje se od Sunca šire svemirom štetna je za oči. Zato svjetlost koja dolazi do Zemlje mora biti takva da je oko može lahko opaziti, a da mu ne naškodi. Zbog toga zrake moraju proći kroz filter. Ovaj gigantski filter koji okružuje Zemlju jeste “atmosfera”.

3. Svjetlost prolazi kroz atmosferu, širi se Zemljom, a kada “pogodi” neki objekat na koji naiđe, ona se odbije. Objekti na koje svjetlost pada moraju biti takvi da odbijaju svjetlost, umjesto da je upijaju. Drugim riječima, njihova struktura mora, također, biti u skladu sa svjetlošću koja dolazi na Zemlju tako da se boja može formirati. Ovi su uvjeti ispunjeni, te se javljaju novi svjetlosni valovi koji se reflektuju od objekta na koji je pala svjetlost sa Sunca.

4. Sljedeći važan korak u procesu nastanka boje jeste nužnost da primalac primi svjetlosne valove, a to je oko. Važno je da svjetlosni valovi budu u skladu s organom vida.

5. Svjetlost koja dolazi sa Sunca prolazi kroz sočivo pa kroz slojeve oka i na mrežnjači se preobražava u živčani impuls. Ti se signali tada prenose do mozga u centar za vid, koji je odgovoran za čulo vida.

6. Ovo je posljednji korak koji se mora ispuniti da bismo vidjeli sve boje. Zadnji stadij formiranja boje jeste obrada električnih signala koji dolaze u centar za vid, kao “boja”, do posebnih nervnih ćelija u mozgu.

Kao što smo vidjeli, za formiranje samo jedne boje potrebne su veoma detaljne i međuzavisne sekvence procesa.

Sve informacije koje imamo o boji upućuju na to da se svaki proces održao na vrlo osjetljivoj ravnoteži. Bez te ravnoteže mi bismo neizostavno ostali u nejasnom svijetu tame, umjesto u jasnom raznobojnom svijetu, čak bismo izgubili sposobnost da vidimo. Pretpostavimo da jedna od gore spomenutih stavki, živčana ćelija koja prenosi elektične signale nastale u mrežnjači, ne postoji. Niti bi sunčeva svjetlost bila unutar vidljivog spektra, niti bi ostali dijelovi oka bili potpuno upotrebljivi, niti bi postojanje atmosfere moglo zadovoljiti i nadomjestiti ovaj nedostatak.

Zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? Kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! (Kaf, 6)

Kroz svoje posebne slojeve atmosfera apsorbira većinu štetnih zraka koje dolaze sa Sunca ili iz svemira. Allah, dž.š., dizajnirao je svaki od slojeva u korist života na Zemlji.

Uloga mrežnjače kod vida

Ispitajmo pobliže i detaljnije mrežnjaču. Pretpostavimo da je pigment koji mrežnjača koristi, pigment zvani “rodopsin”, odsutan. Rodopsin je supstanca koje prestaje funkcionisati pod jakom svjetlošću, ali obnavlja se u tami. Oko ne može jasno vidjeti pri slaboj svjetlosti osim ako ne proizvede dovoljno rodopsina. Njegov zadatak jeste da poveća učinkovitost kojom oko proizvodi nervne impulse pri slabom svjetlu. Ove supstance proizvedeno je tačno onoliko koliko je potrebno. Slika postaje jasnija kada je ravnoteža rodopsina održana. Šta bi se desilo kada rodopsin, koji je veoma bitan za proces vida, ne bi postojao? U tom slučaju čovjek bi mogao vidjeti samo pri jakom svjetlu.2 Dakle, jasno je da se unutar oka nalazi savršen sistem koji je organiziran do najmanjeg detalja.

Čije je umjetničko djelo ovaj sistem koji nas spašava od tame i predstavlja nam svijet pun boje?

Svaka spomenuta etapa dosad uključuje serije procesa koji zahtijevaju postojanje mudrosti, volje i snage u njihovom biću da bi postali ono što jesu. Jasno je da ne postoji mogućnost da se takav lanac procesa koji djeluje u takvoj harmoniji formirao slučajno. Isto je tako nemoguće da se takav sistem formirao vremenom. Ništa se ne bi promijenilo ni da prođu milioni ili čak milijarde godina. Sistemi koji sačinjavaju ovaj živopisni, raznobojni svijet nisu se mogli pojaviti stjecajem okolnosti. Ovakvi savršeni sistemi mogu nastati samo kao rezultat posebnog dizajna(stvaranja), a to znači da su oni stvoreni. Allah, dž.š., ima vječnu moć i mudrost kojom obuhvaća cijeli univerzum. Primjeri Allahovog nenadmašnog umijeća u stvaranju protežu se preko cijelog poretka u svemiru. Jedinstveni dizajn koji primjećujemo u formiranju boja također se odnosi na Allahovu nenadmašnu kreaciju. Allah ima vlast nad svima.

On je Stvoritelj Nebesa i Zemlje i kada nešto odluči On samo za to rekne: ‘Budi!’, i ono bude (El-Bekara,117)

Opća struktura slojeva rožnjaće i rodopsina.
1. Štapić 2. Bipolarna Ćelija 3. Ganglijska Ćelija 4. Kupa 5. Vanjski Sloj Mrežnjače 6. Dužica 7. Prednja Šupljina	8. Rožnjača 9. Prvo Fokusiranje Na Rožnjači 10. Zjenica 11. Sočivo Oka 12. Staklena Komora 13. Centar Regulisan Lećom 14. Slika Centrirana Na Makuli	15. Očni Živac 16. Tamna Mrlja 17. Mrežnjača 18. Bionjača 19. Bionjača

Bilješke

2. Jillyn Smith, Sense and Sensebilities, Willey Science Edition, p.60-61

Dizajn U Bojama

Boja je koncept koji nam pomaže da identifikujemo osobine objekta kao i da ga preciznije odredimo. Razmišljajući o bojama stvari oko nas, jednostavno ćemo primijetiti da nas okružuje dugi niz boja. I živo i neživo ima boju. Živa bića iste vrste, bilo gdje na svijetu, imaju svoju posebnu boju. Bez obzira gdje smo, boja mesa i lubenice uvijek je ista, tj. crvena, kivi je uvijek zelen, mora su uvijek nijanse plave i zelene, snijeg je bijel, limun žut, a slon ima istu boju bilo gdje da je na svijetu. Isto je i s bojom drveća. Boje se nikada ne mijenjaju. Također, isto je i s vještačko proizvedenim bojama. Bez obzira gdje se nalazite, ako pomiješate crvenu i žutu, dobit ćete narandžastu, ili ako pomiješate crnu s bijelom dobit ćete sivu. Ovaj je rezultat svugdje isti.

Ovdje bi možda bilo korisno razmisliti malo drugačije. Zapitajmo se, prvo, kako su nastale boje stvari. Ovo možemo objasniti uz pomoć primjera. Zamislite da uđete u prodavnicu i ugledate tkanine različitih dizajna i modela, boja koje se izuzetno slažu jedna s drugom. Te tkanine nisu tu slučajno. Svjesni ljudi skicirali su njihov dizajn, odredili im boje, podvrgli ih određenom broju procesa bojenja i, nakon što su ih propustili kroz mnogo međufaza, izložili su ih u prodavnici. Ukratko, postojanje ove tkanine zavisi od ljudi koji su je dizajnirali i napravili. Kada ih gledate, nećete reći da su one tu igrom slučaja, ili da su dizajnirane stjecajem okolnosti kao rezultat prosute boje na tkanini. Ustvari, niko razuman to neće tvrditi. Doista, tu je stalno prisutna Volja, Koja nam predstavlja ono što mi stalno vidimo u prirodi, leptirove, cvijeće, raznobojna mjesta ispod površine mora, drveće i oblake itd, samo u načinu kako su nam prikazani ovi materijali. Raznolikost koju vidimo na ovom svijetu posljedica je posebnog dizajna.. Dizajn se manifestuje u svakoj etapi: od formiranja svjetla do nastanka slike u boji, u našem mozgu. Ovo je jedan od najveličanstvenijih dokaza postojanja Vladara, tj. Stvaraoca dizajna boja. Allah, Koji posjeduje beskonačnu i nenadmašnu mudrost i moć stvaranja, stvara sve boje i oblike u svemiru kojem se čovjek divi.

Faze formiranja boja ranije su jasno iznesene. Nenadmašni dizajn prisutan u bojama, opisan u ovom poglavlju, bit će ispitan u slijedećim poglavljima koja slijede u skladu s kretanjem svjetla preko oka do mozga.

Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni. Ne obuzima Ga drijemež niti san. Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji. (El-Bekara, 255)

Niko neće tvrditi da je materijal na slici tu slučajno i da nema dizajnera. Slično tome ne može se tvrditi da duga, leptiri, cvijeće stvorenja iz mora, ukratko, sve na Zemlji, nema Stvoritelja. Stvaranje boja i oblika svih stvari pripadaju Allahu, dž.š., Koji stvara bez ikakvog prethodnog primjera.

1. Svjetlost, život i boje

Sunce je samo jedna od milijardi srednje velikih zvijezda u svemiru. Ono što Sunce, za nas, čini najvažnijom zvijezdom u svemiru jesu njegova veličina, odnos koji ima s planetama koje kruže oko njega, a posebno zrake koje emituje. Kada bi samo jedna od osobina Sunca bila drugačija od sadašnjih vrijednosti, ne bi bilo života na Zemlji. Zaista, Sunce ima idealne osobine da proizvede i održava život na Zemlji.3 Zato naučnici Sunce opisuju kao “izvor života” na Zemlji.

Sunce je jedini izvor toplote koji grije Zemlju na najbolji način, kao i izvori svjetla koje pomaže biljkama prilikom fotosinteze. Znamo da su toplota i fotosinteza neophodni za život. Povrh toga, dnevno svjetlo i raznobojni svijet ovisi i o zrakama koje dolaze od Sunca.. Pitanje koje nam, u ovom slučaju, pada na pamet jeste kako ove zrake koje predstavljaju najbolji izvor energije za Zemlju nastaju. Ove zrake, koje su ključne za život na Zemlji, služe tako važnoj svrsi i u isto vrijeme imaju sve nepohodne osobine za to, očito ne mogu biti pripisane slučajnosti. Razloge za ovo bolje ćemo razumjeti kada ispitamo strukturu svjetla.

Valne dužine zraka iz svemira mogu biti veoma različite, one koje se kreću od radiovalova koji imaju najdužu valnu dužinu pa do gama-zraka, koji imaju izuzetno malu valnu dužinu.
A. Gama- Zrake B. X-Zrake C. Ultraljubičaste	D. Infracrvene Zrake E. Radiovalovi

Energija koju emituju zvijezde kreće se u valovima kroz prazninu svemira. Tako se svjetlost i toplota koje emituje Sunce, koje je zvijezda, kreću u obliku valova kroz prazni prostor. Kretanje ove energije koje emituju zvijezde može se usporediti s valovima koji nastaju kada bacimo kamen u jezero. Kao što valovi u jezeru imaju različite dužine, tako toplota i svjetlo, kako se šire, imaju različite talasne dužine.

Svi uvjeti neophodni za postojanje života na Zemlji, direktno ili indirektno, zavise od svjetlosti. U strukturu sunčevih zraka, s druge strane, ulazi dizajn koji zavisi od veoma delikatne ravnoteže.

Na ovom mjestu bilo bi korisno saznati nešto o različitim valnim dužinama svjetla u svemiru. Zvijezde i drugi izvori svjetla u svemiru ne emituju istu vrstu svjetla. Ove različite zrake klasifikovane su prema svojim valnim dužinama i frekvencijama. Ove valne dužine prostiru se kroz golema područja. Naprimjer, najmanja valna dužina je 1025 puta manja od najveće valne dužine. (1025 je vrlo veliki broj koji se sastoji od broja 1 i 25 nula)4

Poredak unutar svjetlosti zapanjuje naučnike. Premda mnogi zraci dolaze iz svemira, sunčeve zrake, prema ovoj shemi, ograničene su na veoma uzak interval. To je precizni interval potreban za život.
A. Gama- Zrake B. X-Zrake C. Ultraljubičaste Zrake	D. Vidljiva Svjetlost E. Infracrvene Zrake F. Mikrovalovi	G. Radiovalovi H. Sunčeva Svjetlost a. Plava  b. Crvena

U cijelom spektru sve zrake sa Sunca stisnute su u vrlo kratak interval. 70% različitih valnih dužina koje emituje Sunce nalazi se unutar kratkog intervala čiji je raspon od 0.3 mikrona do 1.50 mikrona (mikron iznosi 10-6 m). Istražujući zašto sunčeve zrake imaju ovako kratak interval dolazimo do zanimljivog zaključka: zrake koje čine život na Zemlji i nastanak boja mogućim samo su one zrake koje se nalaze unutar ovog intervala.

Ian Campbell, britanski fizičar, koji definiše ovaj nenadmašni dizajn kao “nevjerovatno zapanjujuće” u svojoj knjizi “Energija i atmosfera” obraća pažnju na slijedeće:

“Radijacija sa Sunca (i s cijelog niza drugih zvijezda) trebala bi biti skoncentrisana u sićušni pojas elektromagetnog spektra, koji precizno omogućava radijaciju neophodnu za održavanje života na Zemlji, što je velika slučajnost .”5

Veliki dio ove uskopojasne radijacije dolazi sa Sunca, tj. iz elektromagnetnog spektra, a ovaj spektar ima onoliku dužinu koliko je najveća valna dužina 1025 puta veća od najmanje, a zovemo je “ vidljivo svjetlo”. Zrake iznad i ispod ovog intervala koje dolaze do Zemlje jesu, s druge strane, infracrvene i ultraljubičaste zrake. Upoznajmo se ukratko s osobinama ovih dviju vrsta zraka.

Infracrvene zrake dolaze do Zemlje u obliku toplinskih valova. Ultraljubičaste zrake imaju veću energiju, ali, s druge strane, mogu naškoditi živim bićima. Infracrvene prolaze kroz atmosferu i osiguravaju toplotu. Time čine Zemlju pogodnom za život. Ultraljubičaste zrake mogu doći do Zemlje samo u stanovitoj količini. Ako je količina ovih zraka veća od određenog nivoa, oštetit će tkiva živih bića i izazvati masovna umiranja. U slučaju da je količina manja, energija potrebna za život neće biti dostupna.

Ove su stvari od krucijalne važnosti za život. Kao što razumijemo funkciju i svrhu zraka koje dolaze sa Sunca, imamo red i kontrolu u svakom postojećem sistemu na svijetu. Doista, nemoguće je da je taj sistem, ta delikatna ravnoteža koja se razvila, bio formiran slučajno. Shvatajući funkciju i upotrebu zraka emitovanih sa Sunca, nalazimo red i kontrolu svakog postojećeg sistema na svijetu.

Ispitujući još jedan element ovog besprijekornog sistema mi, opet, vidimo nevjerovatnost nastanka ovoga kao posljedice slučajnosti

2. Štit koji štiti zemlju: atmosfera

Slojevi Atmosfere

1. 250 km 2. F2 Omotač 3. F1 Omotač 4. Thermosfera 5. E-Omotač 6. Mezosfera 7. Mezopauza 8. D-Omotač 9. Stratopauza 10. Stratosfera 11. Tropopauza 12. Troposfera

Na predhodnim stranicama spomenuli smo da su neke sunčeve zrake štetne za život na Zemlji. Da bismo otklonili ovaj štetni efekat potrebno je rješenje.

Razmislimo zajedno i nađimo rješenje ovoga problema tako što ćemo razviti efikasan sistem za filtriranje zraka. Moramo također uzeti u obzir da taj sistem mora biti multifunkcionalan kako bi štitio svijet od štetnih efekata Sunca, kako bi zaštitu održavao stalno, sistem koji ne bi zahtijevao održavanje i koji je isto tako sposoban spriječiti druge moguće prijetnje Zemlji. Sigurno bi u takvoj situaciji iskrslo nekoliko alternativnih rešenja. Ipak, ništa što bismo uradili ne bi bilo efikasno i svestrano kao ovaj filter koji trenutno prekriva Zemlju. To je atmosfera. Zemljina je atmosfera stopostotno uspješna u filtriranju štetnih zraka, i Allah, dž.š., napravio ju je posebno kako bi zaštitio svijet.

Pomoću posebnih slojeva atmosfere sunčeve zrake dolaze do Zemlje samo u potrebnoj količini, zato jer ona obrađuje zrake u zavisnosti prema njihovim valnim dužinama. Naša je atmosfera kao veliko postrojenje za pročišćavanje uređeno tako da filtrira ove zrake. Ovaj gigantski sistem za filtriranje, kakvog nema sličnog na Zemlji, obavlja ove procese zbog svoga posebnog dizajna. Allah, dž.š., privlači nam pažnju na stvaranje neba kako slijedi: (arapska riječ za nebesa/raj- “sama” jeste također riječ za nebo):

Stvaranje Nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna. (El-Mu’min, 57)

Zrake sa Sunca prilično su specifične. Potrebno im je da posjeduju određene osobine koje bi im omogućile da prođu kroz atmosferu do Zemlje. Tako i atmosfera mora imati određenu strukturu koja bi dozvoljavala tim zrakama da prođu. U suprotnom, niti bi postojanje atmosfere niti bi strukturalna pogodnost zraka bila od koristi. Zbog propusne prirode atmosfere, zrake koje dolaze sa Sunca lahko mogu doći do Zemlje. Postoji još nešto što moramo spomenuti. Kada propušta samo vidljivu svjetlost i infracrvene zrake potrebne za život, atmosfera sprečava sve druge štetne zrake da dođu do Zemlje.

1. Bijela svjetlost	2. Prizma
Gustoća materijala, tj, gustoća atoma u svemiru i u atmosferi razlikuju se. Zato, kada svjetlost uđe u atmosferu, više se širi i postaje difuzna jer pogađa više atoma. Oči živih bića mogu vidjeti svijet samo ako opaze zrake koje dolaze nakon što su se raspršile, drugim riječima, atmosfera ih je oslabila. U svemiru nema atmosfere, svjetlost je toliko jaka da može povrijediti oči. Tzv. bliže infracrvene zrake, odvojeno od svjetlosti, šire se atmosferom i zagrijavaju Zemlju.

Zemljina atmosfera služi kao veoma važan “filter” za štetne zrake koje dolaze sa Sunca ili nekih drugih izvora u svemiru6. Michael Denton, renomirani professor, tvrdi slijedeće:

“Čak i atmosferski gasovi sami po sebi veoma snažno absorbuju elektromagnetnu radijaciju, i to one dijelove spektra koji se nalaze odmah pored vidljivog svjetla i infracrvene, s manjim talasnim dužinama. Primjećujemo da kroz atmosferu može proći samo izuzetno uzak spektar eletkromagnetne radijacije, od radio do gama-zraka, to jedino mogu valovi vidljivog spektra i tzv. bliža infracrvena svjetlost. Zapravo, nikakve gama, X zrake, ultraljubičaste, infracrvene zrake većih talasnih dužina i mikrotalasna radijacija ne dolaze do površine Zemlje.”

Očito je da u strukturi atmosfere postoji visoko razvijeni dizajn. Iz spektra čija je dužina unutar cifre od 1025 Sunce emituje samo one zrake koje su korisne i neophodne za raznobojni svijet, a atmosfera uglavnom bezopasnim i zaista korisnim zrakama dozvoljava da dođu do Zemlje. U dodatku, prema osobinama gasova prisutnih u atmosferi, oči živih bića, što su direktno izložene sunčevom svjetlu, zaštićene su od bilo kakvih štetnih djelovanja. Sve je ovo dokaz da je Allah, dž.š., sve stvorio u primjerenim proporcijama.

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio. (El-Furkan, 2)

1. Sunce 2. Atmosfera	A. UVC kratkotalasne zrake (Atmosfera zadržava oko 100%) B. UVA kratkotalasne zrake (Skoro sve prolaze kroz amtosferu) C. UVB srednjotalasne zrake (Atmosfera apsorbira 70% ovih zraka )
Atmosfera dopušta samo neophodnim zrakama da dođu do Zemlje, dok druge štetne zrake odbija nazad u svemir.

3. Svjetlost udara u materiju

Svjetlost koja dolazi sa Sunca kreće se brzinom 300.000 kilometara u sekundi. Zahvaljujući brzini svjetlosti mi uvijek vidimo svijet pun boja. Kako, onda, nastaje ova neprekidna slika?

Prolazeći kroz atmosferu, velikom brzinom, svjetlost dolazi na Zemlju i “udara” u objekte. Kada svjetlost pri ovoj brzini pogodi objekat, dolazi do interakcije svjetlosti s atomima objekta, i ona se odbija različitom valnom dužinom, što odgovara različitim bojama. Na ovaj način, knjiga koju sada držite, njene linije, slike, ono što vidite kada pogledate vani: drveće, zgrade, automobili, nebo, ptice, mačke, ukratko sve što vaše oči vide reflektuje svoju boju.

Molekule omogućavaju bojama da se reflektuju, a boja zavisi od pigmenta molekule. Tako boja koja se odražava s objekta zavisi od pigmeta molekule u tom objektu. Svaki pigment molekule ima različitu atomsku strukturu. Atomski broj kao i tip i struktura atoma u molekulama različiti su. Svjetlost koja pogađa tako različite pigmente odbija se u različitim nijansama boja. Odbijena svjetlost koja posjeduje određenu kvalitetu boje kako bi se vidjela i primila mora doći do vizualne aparature koja je sposobna da je obradi.

Zrake koje dolaze sa Sunca sastoje se od čestica nazvanih “fotoni” koji se kreću u valovima. Kada foton pogodi elektron atoma čineći ga fizičkim objektom na Zemlji, elektroni emituju svjetlost određene valne dužine koja “odgovara određenoj boji”. Naprimjer, kada sunčeve zrake padaju na lišće to znači da su fotoni svjetla pogodili atome molekula pigmenta na površini lista, a tom prilikom elektroni atoma u listu aktiviraju se. Tako, fotoni predstavljaju “boju” lista i počinju putovati prema našim očima.

4. Svjetlost dolazi do oka

Da bismo ih vidjeli kao boju, za zrake reflektovane s objekta neophodno je da dođu do naših očiju. Postojanje samog oka nije dovoljno. Kada dođu do oka, zrake se trebaju promijeniti u nervne signale koji idu u mozak, a koji, opet, funkcioniše u harmoniji s očima.

Razmislimo o našim očima i mozgu kao o najbližem primjeru. Ljudsko je oko vrlo složene građe i sastoji se od različitih organela i dijelova. Kao rezultat simultanih i skladnih operacija svih dijelova mi vidimo i primjećujemo boje. Sa svojim tkivima i organelama, kao što su suzne žlijezde, rožnjača, konjuktiva, mrežnjača, žilnica, očnim mišićima i kapcima, oči su nenadmašan sistem. Zajedno s izvanrednom mrežom nerva koji uspostavljaju veze s mozgom i krajnje složenim vidnim poljem oči kao cjelina imaju veoma posebnu strukturu, a to je nešto što ne možemo pripisati slučajnosti.

Nakon kratkog upoznavanja s okom, pogledajmo, također, kako se događaj koji vidimo postavlja. Svjetlosna zraka koja ulazi u oko prvo prolazi kroz rožnjaču pa kroz zjenicu i leću i tek onda pada na mrežnjaču.

Percepcija boja počinje u kupastim ćelijama mrežnjače. Postoje tri glavne grupe kupastih ćelija koje snažno reaguju na određenu boju svjetla. One su klasifikovane kao plave, zelene i crvene kupaste ćelije. Crvena, plava i zelena boja, na koje ove ćelije reaguju, tri su osnovne boje u prirodi. Na različitim stepenima stimulacije kupastih ćelija osjetljivih na ove vrste boja pojavljuju se milioni različitih boja.

Kupaste ćelije preobražavaju ovu infomaciju koja se odnosi na boju u nervne impulse kroz pigmente koje sadrže.8 Dalje, nervne ćelije povezane s ovim kupastim ćelijama prenose nervne impulse do posebnog mjesta u mozgu.To je mjesto u mozgu gdje se formira raznobojni svijet koji vidimo za naših života, i ono iznosi samo nekoliko kvadratnih centimetara.

1. mrežnjača 2. koroid, bjeloočnica 3. oko 4. mrežnjača 5. tekućina koja ispunjava prednju komoru iza rožnjače 6. epitel omotača 7. šupljine štapića 8. štapićaste ćelije	9. kupaste ćelije 10. ravne ćelije 11. bipolarne ćelije 12. amakrinske ćelije 13. vlakna optičkog živca 14. ganglijske ćelije 15. svjetlosne zrake
Lijevo, vidimo veze između nervnih ćelija i mrežnjače. Složene međuveze između različitih slojeva ćelije pomažu nervnim ćelijama da vrše interakciju jedne s drugim i da rade zajedno. Nadesno je uvećana kupasta ćelija. Dok nam kratke kupaste ćelije pomažu da vidimo svijet kao obojen, duge štapićaste ćelije pomažu nam da vidimo oblike i pokrete.

5. Raznobojni svijet u našem mraku mozga

Posljednja faza formiranja boje dešava se u mozgu. Kao što smo spomenuli u prethodnom poglavlju, sliku preobraženu u nervni impuls nervne ćelije oka prenose do mozga, i sve što vidimo u vanjskom svijetu prenosi se u centar za vid u mozgu. Na ovom mjestu suočeni smo sa zapanjujućom činjenicom: mozak je komad mesa koji je potpuno mračan iznutra. Nervni impuls od slike nastao na mrežnjači dešifruje se u mozgu koji je potpuno mračan iznutra. Slika objekta s bojom i drugim osobinama formira se kao percepcija u našem centru za vid. Kako taj process, percepcija, zauzima mjesto u komadu mehkog mesa?

Ostaje dosta nejasnoća kako opažamo boje. Kromatisti još uvijek nisu u stanju da odgovore na pitanje kako su nervni impulsi preneseni do mozga preko optičkog nerva i kakvu vrstu psihološkog efetka ovo stvara u mozgu.9 Sve što oni znaju o tome jeste to da percepcija boja kao realnost postoji u nama, tj. u centru za vid u mozgu.10 ( za više informacija vidi poglavlje Tajna pozadina materije)

Ustvari, većina procesa koje obavlja mozak još uvijek nije razjašnjena. Objašnjenja ove teme većinom su bazirana na teorijama. Bilo kako bilo, mozak savršeno ispunjava sve svoje zadatke od trenutka kada je čovjek nastao, kao što to i danas radi. Zajedno s bojom, dizajnom, zvukom, mirisom i okusom, ljudi doživljavaju trodimenzionlani svijet u komadu mesa teškom oko kilogram. To je moguće samo Allahovim savršenim stvaranjem. Svi nalaze nenadmašna čuda stvaranja odmah kod rođenja. Čovjek uopće nema kontrole ni kod formiranja svojih sposobnosti ni kod njihovog kontinuiteta ni bilo koje druge faze.

Sve što vidimo u vanjskom svijetu opažamo u mozgu. Raznobojno cvijeće, ptice, nebo, planine, ljudi oko nas, ukratko, svaki detalj ovoga svijeta projektuje se u nas, unutar našeg mozga. Zapravo, mozak je potpuno mračno mjesto. Onaj Koji nam omogućava da u tom mračnom mjestu, vidimo, osjećamo, dodirujemo, čujemo tj. da primjećujemo sve detalje vanjskog svijeta, ukratko, Koji nam omogućava da sve vidimo jeste Allah, dž.š.

Bilješke

3 F.Press, R. Siever, Earth, New York:W.H.Freeman, 1986, p.4

4 Ian M.Camplell, Energy and Atmosphere, London: Wiley, 1977, p.1-2

5 Enyclopedia Britannica, 1994, 15th ed. Cilt.18, p.203

6 Michael Denton, Nature's Destiny, p.55

7 Bilim ve Teknik Dergisi, Sayı: 366, p.81

8 Bilim ve Teknik Dergisi, Ekim 1986, p.6

9 Bilim Teknik Dergisi, Ekim 1986, p.6-9

Molekule Koje Prave Boje: Pigmenti

U prijašnjim poglavljima spomenuli smo da zbog različitih osobina atoma pigmentarnih molekula objekti reflektuju različite svjetlosti, stoga nastaju različite nijanse boja. Pogledajte još jednom oko sebe. Različite boje u vašem vidokrugu upućuju na postojanje istoimenih pigmenta jer su boje svega što vidimo u našem okruženju prisutne u sastavu materije. Zelena boja biljaka, boja kože, boje životinja, ukratko, sve boje proizlaze iz strukturnih osobina pigmenta koji se nalazi u ovim objektima ili živim bićima.

Šta je pigment?

Pigmenti koji postoje i u našim očima i u vanjskoj površini objekata predstavljaju specijalne molekule koje izazivaju boje. Potrebna je određena energija da se pigmentarne molekule aktiviraju. Nesumnjivo, kao i u ostalim fazama formiranja boje, tu je opet savršena harmonija između pigmenata i svjetla. “Nevidljiva svjetlost” koja dolazi do Zemlje specijalno je uređena za “pigment” u molekulama koje su u živim bićima poznate i kao molekule boje.

Štaviše, ljudske oči, isto tako, imaju građu koja je prilagođena ovoj svrsi. Razlog zbog kojeg se kupaste ćelije nalaze na mrežnjači opažaju osnovne boje, crvenu, zelenu i plavu, nalazi se u posebnim molekulama pigmenta koje imaju. Najvažniji zadatak, kada vidimo raznobojni svijet koji ovi pigmeti obavljaju, jeste pretvaranje energije “boje” u živčani impuls. To znači da se sve što znamo kao boja prenosi pomoću ovih pigmenata valnom dužinom na kraju do mozga kao nervni impulsi.11

Razlog za različitost boja u listovima cvijeta jeste reakcija pigmentnih molekula, prisutnih u strukturi cvijeća, na svjetlost.

Energetski nivoi vidljive svjetlosti odgovaraju nekim energetskim nivoima koji su potrebni za aktiviranje molekula pigmenta u koži živih bića, ili u njihovim krljuštima, ili u perju, ili u krznu što prekriva njihovu kožu, i na taj se način formira njihova boja.

Pigmenti, kao što vidimo, nalaze se u centrima za vidi i u tijelima životinja i u savršenom su skladu s drugim tjelesnim sistemima. Nedostatak pojedinih molekula pigmenta kod živih bića ili pak njihova prisutnost manja od potrebne u centru za vid rezultirat će nesposobnošću živog bića da razlikuje boje u svojoj okolini.

Pitanje je kako se te specijalne molekule međusobno “razumiju” u koži živih bića? Možemo dati odgovor na ovo pitanje samo daljim postavljanjem pitanja. Jesu li živa bića došla do posjeda te boje, primajući osobine posebnog spektra svjetlosti koji dolazi do Zemlje, te prema tome izabrala posebni pigment? Jasno je da je mogućnost da se takvo nešto desi jednaka nuli. Ove posebne molekule su sa svjesnom namjerom postavljene na kožu živih bića. Očito je da ni živa bića ne mogu sama iznijeti ovakav proces niti mogu slučajnim izborom dovesti do ovakvog formiranja. Pitanje harmonije jeste nešto što nije moglo samo da se desi jer je Onaj Koji to želi, stvorio, Onaj Koji drži sve pod kontrolom. Allah, dž.š., stvorio je svako živo biće s vrlo sofisticiranim, njemu svojstvenim, osobinama. Sve, i živo i neživo, ima pigmente odgovarajuće boje. Oni selektivno apsorbuju svjetlost u zavisnosti od njihove strukture. Ne reaguje svaki pigment na svjetlost na isti način. Zbog toga, ne može se podesiti ista hemijska reakcija i formirati ista boja.

Uzmimo hlorofil, pigment koji biljke čini zelenim, kao primjer. Ovaj pigment apsorbuje određene valne dužine koje dolaze sa Sunca i reflektuje svjetlo valne dužine koja odgovara zelenoj boji. Hlorofil, pigment molekule u biljkama, odbija fotone koji izgledaju zeleno za njihovu valnu dužinu. U isto vrijeme energija koju biljke primaju sa Sunca omogućava im da proizvode ugljikohidrate, osnovni izvor hrane za sva živa bića.12 Različiti pigmenti molekule odbijaju posebne boje na određenim talasnim dužinama s obzirom na njihove molekularne osobine, i zbog toga izazivaju drugačije hemijske reakcije.

Postoji mnogo vrsta pigmenta u prirodi. Nekoliko je primjera dovoljno da pokažu kako su pigmenti molekule posebno napravljeni za život.

Primjeri vrsta pigmenta Izvor zaštitne boje: melanin

Hlorofil, pigment u biljkama, dominira nad drugim pigmentima. Zbog toga su biljke zelene.

Oči živih bića prilično su osjetljive na svjetlo i lahko mogu biti izložene štetnom djelovanju. Ipak, zahvaljujući sistemima potpore koje je Allah, dž.š., posebno stvorio, mi možemo gledati u pravcu Sunca i vidjeti naše okruženje. Jedan od tih sistema potpore jeste grupa pigmenta prisutna u oku.

Kao što je poznato, boja očiju živih bića razlikuje se od jedinke do jedinke. Ono što im daje boju jesu, opet, pigmenti. Melanin je jedna od tih pigmentnih supstanci koja očima daje boju. Isti pigment vašoj koži i kosi, također, daje boju. Pa ipak, melanin pruža više od boje. Naučnici vjeruju da melanin, koji postoji u očima, nudi i zaštitu od vrlo štetnih efekata sunčevih zraka i da poboljšava vid. Tvar melanin, prirodno rješenje problema opasnih zraka svjetlosti, apsorbuje visoko energetsku svjetlost bolje od nisko energetske svjetlosti. Tako, ona jače apsorbuje ultraljubičastu nego plavu, a plavu jače nego zelenu.13 Na ovaj način melanin osigurava zaštitu leće oka od ultraljubičastih zraka. On osigurava skoro optimalnu zaštitu mrežnjače, filtrirajući različite boje koje imaju sposobnost da oštete tkivo mrežnjače – na taj način smanjuju rizik od makularne degeneracije. Kod ljudi s više melanina u očima ima manje slučajeva makularne degeneracije, dok kod ljudi s manje melanina ima više slučajeva makularne degeneracije. Do četrdesete godine, oko 15 % naših prvobitih zaliha melanina izgubi se iz oka, a oko 25% izgubi se do pedesete. Uloga melanina u oku jeste presudna. Oftamolozi smatraju da melanin u oku smanjuje rizik od makularne degeneracije izazvane starenjem. 14

Kako saznajemo, svaka od funkcija supstance melanina pokazuje nam specijalnu namjenu ove susptance.

1. plavo reflektovano pigmentom
Svjetlosne zrake sa Sunca aktiviraju pigmente u objektu i zato se boja formira. Možemo usporediti pigment molekule sa sijanjem čiji izbor zavisi od veličine njihovih pora. Kao u sijanju, valne dužine koje pigmenti izaberu prema svojoj strukturi, to znači boja, varira.	Krv sadržava raznobojne pigmente koji nose kiseonik po tijelu. Ta boja varira među živim bićima. Naprimjer, krv sipe je svijetloplava ili prozirna, krv drugih životinja i ljudi crvena je. Crvenilo kokošije krijeste i većine kozica izazvane su krvnim pigmentima.

Odgovor na pitanje kako je tako savršena tvar nastala jeste to da je nemoguće da je takva višenamjenska tvar s tako savršenom strukturom nastala slučajno. Allah, dž.š., stvorio je tvar melanin, kao i druge stvari na svijetu, na poseban način da služi blagotvornoj svrsi - ljudima.

Velike crvene oči žabe šalju upozorenje njihovim grabljivcima. Oči gmizavaca viđenih iznad imaju takvu boju da ne kvare njihovu kamuflažu. Oči sove na lijevoj slici imaju boju koja predstavlja posebnost njene vrste.

Izvor živih boja

Izvor živih boja prisutnih kod kljunova tukana također su pigmentarne molekule.

Karotenoidi (i lipokrome) jesu pigmentarne molekule, sintetizirane u biljkama, koje odbijaju žutu, zelenu i narandžastu boju. Životinje, hraneći se biljkama, mogu doći do tih boja.

Otrovne spužve, krinodeje, otrovni morski krastavci i neki mekušci jesu djelimično ili potpuno u žutoj, crvenoj ili narandžastoj boji koja je nastala kao rezultat karotenoida. Oni su, također, prisutni u krilima leptirova i u kljunovima ptica. Kod određenih insekata luče ih specijalne žlijezde koje su žute ili crvene boje. Začudo, ova su jedinjenja obično blijedozelene ili su bez boje, i postaju jarko žuta u krvi otrovnih insekata. Karotenoidi nisu samo korisni kao boje upozorenja. Kod nekih insekata oni se pretvaraju u otrovna jedinjenja i tada imaju dvojaku upotrebu: kao oružje i kao signal. 15 Na osnovu ovih vrlo posebnih sistema koje je Allah stvorio mnoga druga živa bića nastavljaju da prosperiraju.

Dosad, ukratko smo ispitali samo nekoliko tipova pigmenata u prirodi. Zaključak do kojeg smo došli u svjetlu ovog pregleda jeste prisustvo savršenog dizajna koji se otkriva u pigmentima, u atomima koji formiraju pigmente i u svim nastalim bojama. Allah, dž.š, Gospodar ovog izuzetnog dizajna, Gospodar svjetova, upoznaje nas lično s jedinstvenim umijećem u bojama koje On stvara u prirodi.

Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali oči nisu slijepe, već srca njihova. (El-Hadždž, 46)

Bilješke

10. Franklyn Branley, Color, From Rainbows to Lasers, Thomas Y. Crowell Comp., New York, p.23-28

11. Solomon, Berg, Martin, Villie, Biology, Saunders College Publishing, 1993, p.192-193

12. Temel Britannica Ansiklopedisi, Cilt 7, p.16

13. http://www.netxpress.com/~ppt/story.htm

14. http://www.netxpress.com/~ppt/story.htm

15. Marco Ferrari, Colors for Survival, Barnes and Noble Books, New York, 1992, p.110